Neki bi psi jurili za lopticom dok ne padne mrak. Problem nije loptica – nego uobičajeni način igre: sprint punom brzinom, naglo kočenje, okret, sprint natrag, dvadeset ili trideset puta zaredom. Veterinari sa Sveučilišta Cornell ističu da mnogi psi imaju izdržljivosti i volje trčati dok ne padnu, pa granice moraš postaviti ti.
Odakle dolaze ozljede
- Eksplozivni startovi i kočenje uz klizanje. Pas koji pojuri čim loptica napusti ruku, a zatim zakoči i okrene se da je zgrabi, opterećuje koljena i ramena uvijanjem.
- Hvatanje u zraku. Skok, uvijanje i nespretan doskok izgledaju spektakularno, a teško opterećuju kralježnicu, zapešća i ligamente koljena.
- Ponavljanje. Kod pasa puknuće križnog ligamenta rijetko je jedna dramatična nezgoda: ligament slabi postupno i na kraju popusti tijekom sasvim obične igre. Višak kilograma i velike pasmine poput labradora, rotvajlera i boksera dodatno povećavaju rizik.
Bacaj pametnije
- Traži čekanje. Neka pas sjedi dok loptica ne padne na tlo, a onda ga pusti. Trčanje postaje kontrolirano umjesto sprinta koji završava naglim zaustavljanjem.
- Bacaj nisko ili kotrljaj. Loptica koja poskakuje po travi poziva na trčanje, a ne na skok. Preskoči visoke lukove i hvatanje frizbija.
- Sakrij lopticu umjesto da je lansiraš. Baci je u visoku travu ili hrpu lišća i pusti psa da je pronađe nosom. Potraga umara mozak i nježna je prema tijelu.
- Pazi na podlogu. Trava i meka zemlja daju šapama oslonac; mokre pločice, tvrdi asfalt i led čine da šape kližu.
Koliko je dovoljno
Pet do deset bacanja, pa stanka: malo njuškanja, nekoliko minuta hodanja, jednostavan trik – a zatim još jedna runda ako pas i dalje ima volje. Prije prvog bacanja zagrij ga žustrom šetnjom; po hladnom jesenskom vremenu hladni mišići lakše se istegnu. Prestani dok pas još želi više. Koristan znak umora prema Cornellu: kad se jezik na vrhu raširi u oblik žlice, mišići su blizu granice.
Odaberi sigurnu lopticu
Loptica treba biti prevelika da sklizne u stražnji dio grla – mala teniska loptica može zagušiti velikog psa. Pahuljasti filc na teniskim lopticama zadržava pijesak i sitni šljunak i polako troši zube, pa je za psa koji žvače bolji izbor glatka gumena loptica. Igračke za žvakanje i igračke za donošenje drži odvojeno, a štapove preskoči: cijepaju se i mogu ozlijediti usta ako pas posrne u trku.
Ako pas nakon igre šepa, sjedi s jednom stražnjom nogom ispruženom u stranu ili izbjegava osloniti se na nogu, napravi pauzu od igara s lopticom i javi se veterinaru. Tu pomaže i bilježenje šetnji u PawKitu: vidjet ćeš koliko pas zapravo ima vrlo aktivnih dana u tjednu i imati spreman odgovor kad veterinar pita.



